Pažnja je sposobnost usmeravanja i održavanja mentalnog fokusa na određeni zadatak, predmet, osobu ili aktivnost u određenom vremenskom periodu. Ona omogućava da ignorišemo distrakcije i da se skoncentrišemo na ono što je važno u datom trenutku.

Postoje različite vrste pažnje:

Selektivna pažnja – fokusiranje na jednu stvar i ignorisanje drugih (npr. slušanje učitelja dok su deca glasna).

 Održiva pažnja – sposobnost da se ostane fokusiran duži vremenski period (npr. rešavanje zadatka do kraja).

Podeljena pažnja – rad na više zadataka istovremeno (npr. pisanje i slušanje)

 Preusmeravanje pažnje – sposobnost da se brzo promeni fokus sa jedne aktivnosti na drugu.

ZAŠTO JE PAŽNJA VAŽNA?

Pažnja je osnova za učenje, komunikaciju, samostalno funkcionisanje i razvoj socijalnih veština. Dete koje ne može da održi pažnju:

  • teže prati instrukcije
  • često zaboravlja obaveze,
  • ima lošiji uspeh u školi,
  • može imati teškoće u igri i interakciji sa drugima.

Bez razvijene pažnje, dete ne može u potpunosti iskoristiti svoj potencijal — ni u obrazovanju ni u svakodnevnim aktivnostima.

KADA SUMNJATI NA DEFICIT PAŽNJE?

Deficit pažnje se ne javlja samo u okviru ADHD-a. Dete može imati teškoće sa pažnjom i bez hiperaktivnosti. Znakovi da pažnja nije razvijena u skladu sa uzrastom uključuju:

  • Brzo gubi interesovanje za aktivnosti (kraće nego što je očekivano za uzrast).
  • Lako se ometa zvucima, pokretima, dešavanjima u okolini.
  •  Teško započinje ili završava zadatke.
  • Ne prati instrukcije ili zaboravlja šta je rečeno.
  • Često gubi stvari, preskače korake u zadacima
  •  Zaboravlja svakodnevne obaveze (npr. da ponese svesku ili obuče čarape).
  •  Izbegava aktivnosti koje zahtevaju mentalni napor.
  •  U igri deluje „rastreseno“ ili prelazi s jedne stvari na drugu bez završenog cilja.

Ako su ove teškoće stalne, javljaju se u više sredina (kući, školi, na treningu), i ometaju svakodnevno funkcionisanje, preporučuje se procena od strane stručnjaka :(neuropsiholog, defektolog, psihijatar )

FAKTORI KOJI UTIČU NA PAŽNJU

Razvoj pažnje zavisi od mnogih faktora:

1. Biološki i neurološki faktori

  • Razvoj mozga (posebno prefrontalnog korteksa).
  • Genetska predispozicija (porodična istorija pažnje/ADHD-a).
  •  Prisustvo neurodivergentnosti (npr. ADHD, autizam, disleksija).

2. Fiziološki faktori

  • San (nedostatak sna smanjuje pažnju)
  • Ishrana (nizak šećer, loš unos nutrijenata).
  •  Fizička aktivnost (nedostatak kretanja utiče negativno).
  • Zdravstvene tegobe (alergije, hronične infekcije, anemija).

3. Psihološki faktori

  • Stres, anksioznost, emocionalna nestabilnost.
  • Nedostatak samopouzdanja.
  • Dosada, slab interes za zadatke.

4. Okruženje i stil vaspitanja

  • Previše distrakcija (ekrani, buka, neuredan prostor).
  • Previše slobode bez strukture.
  • Nedostatak podsticaja i podrške.
  •  Prekomerno korišćenje tehnologije (često menja fokus pažnje).

ŠTA MOŽEMO DA URADIMO?

Pažnja se može jačati i trenirati, kao i svaka druga veština.

1. Postavljanje rutine

  • Jasna struktura dana (obroci, zadaci, slobodno vreme).
  • Predvidivo okruženje daje osećaj sigurnosti i olakšava fokus.

 2. Korišćenje „tajmera“

  • Podešavanje kratkih vremenskih intervala za zadatke (npr. 10 minuta rada, 2 minuta pauze)
  •  Produžavanje pažnje postepeno.

 3. Igre za pažnju

  • Slagalice, memorijske igre, „pogodi razliku“, slaganje po redosledu.
  • Vežbe disanja i vežbe usmerene pažnje.

4. Ograničavanje ekrana

  • Korišćenje kvalitetnog digitalnog sadržaja u ograničenim vremenskim blokovima.
  •  Više aktivnosti koje uključuju pokret, prirodu, kreativnost.

5. Aktivno slušanje i komunikacija

  • Postavljati pitanja, tražiti da dete ponovi instrukcije.
  • Korišćenje vizuelnih podsjetnika (slike, liste zadataka).

 6. Pohvala i motivacija

  • Pohvaliti trud, ne samo rezultat.
  • Postavljanje malih, dostižnih ciljeva.

7. Stručna podrška

Ako se pažnja značajno razlikuje od vršnjaka i remeti funkcionisanje – obratiti se psihologu, logopedu, defektologu ili dečjem neurologu.

Pažnja je ključna za uspešno učenje, razvoj i socijalizaciju. Razvija se postepeno, a na nju utiče kombinacija unutrašnjih i spoljašnjih faktora. Ako primetimo da dete ima značajne poteškoće sa pažnjom, važno je reagovati rano, uz razumevanje, strpljenje i odgovarajuću stručnu pomoć. S pravim pristupom, pažnja može da se poboljša i postane oslonac za celokupni razvoj deteta.